Poželjela sam dobiti pismo. Ljubavno. Sakrila bih ga od drugih, odjurila i zatvorila se u sobu. Prvo bi kovertu pozorno gledala, dodirivala kao neprocijenjivo blago, mirisala tražeći tragove njegovog mirisa. Tada bih nježno kidala omot, pazeći da ga puno ne poderem van rubova. Otvorila bih ga s dahom zastalim u grlu, sa užarenim obrazima i srcem koje bi htjelo iskočiti iz grudi. Prvo bih ga preletjela pogledom zaustavljajući se na kraju, pozorno fokusirana na pozdrav i potpis. Način na koji je pismo završilo. Tek tada, u osami svoje sobe, čitala bih ga polako, gledajući oblik svakog slova. Uzdrhtala, uzbuđena, kako žena to zna.:))